Sreli se tehnološki startap i velika korporacija…

Author
Kosta Andrić Direktor ICT Hub Venture

Na prvi pogled partnerstvo kompanije od nekoliko hiljada ljudi u ko zna koliko odseka i tri entuzijaste s idejom zvuči nespojivo, međutim praksa je pokazala da mogu da sarađuju na obostranu dobit.

Zamislite u istoj sobi jedan tehnološki startap i veliku korporaciju.
Šta se događa? O čemu razgovaraju?
Naravno, prvo što vam pada na pamet je akvizicija: korporacija upravo kupuje startap, ili bar pokušava…

Niste jedini. Za većinu, čak i ljude iz tehnoloških branši, to je ne samo logičan sled događaja, već i jedini moguć. Dve stvari su toliko različite, da je teško zamisliti drugačiji, obostrano koristan odnos na partnerskoj osnovi, a da se ne završi kupovinom. Zbog toga, tehnološki startapi koji žele da očuvaju identitet i integritet svog rada često zaziru od bilo kakvih odnosa sa velikim kompanijama.

Ali, da li mora da bude tako? Da li startap nema izbora osim da se „ne da“ ili „proda“?

S druge strane, može li glomazna, uhodana mašinerija jedne velike korporacije da ima ikakve koristi od startapa, osim ako ga kupi?

Da li je moguća drukčija, smislena veza koja će specifične snage ova „dva sveta“ učiniti komplementarnim, od koje će i jedni i drugi imati koristi?

Na prvi pogled, ideja – partnerstvo kompanije od nekoliko hiljada ljudi u ko zna koliko odseka i tri entuzijaste s idejom – deluje beznadežno. Istraživanja pokazuju da velike korporacije uglavnom nemaju predstavu o tome kako bi mogle da sarađuju sa startapima, dok se velika većina menadžera startapa jednostavno plaši, a skoro polovina strahuje da će kompanija za nekoliko godina zbog njih izgubiti značajan udeo na tržištu.

S tim strahom – od zaostajanja u tehnološkoj trci – jedni se bore tako što žmure i čekaju da prođe, drugi ulaganjem u interna R&D (istraživanje i razvoj) odeljenja, a treći kupovinom obećavajućih startapa. To „obećavajućih“ ovde često znači – kojih se plaše.

Obe strane su na dobitku

Da li su ove dve strane toliko nepomirljive? Korporacije su stabilne, poseduju širok spektar ekspertize, imaju snagu da razvijaju projekte koji zahtevaju značajne resurse, i usmerene su na svoje klijente koje ne žele da razočaraju. Ujedno, spore su i nedovoljno reaktivne na inovacije i promene na tržištu.

Startapi, opet, puni su ideja, spremni su na rizik, brzi su i mobilni, manje se plaše hrabrih odluka, usmereni su na menjanje industrije, prilagodljiviji na tehnološke promene i samim tim sposobniji da stvore nova, kreativna rešenja. Ako ovi mali, kreativni timovi imaju probleme, to su stabilnost i resursi – nemaju ni jedno ni drugo.

Ovako nabrojane, razlike čine mogućnosti za sinergiju očiglednim.

Uprkos drukčijim poslovnim modelima i kulturama, rečnicima, vizijama i vrednostima, jedni od drugih mogu mnogo da dobiju. Startapi mogu od korporacija da dobiju pristup ogromnim resursima, stabilnu podršku i vidljivost koju inače grade godinama. Korporacije od njih mogu da dobiju (ili nauče) efikasnost i brzinu, rešenja iz drukčijeg ugla, kreativni prodor, kapacitet za inovacije. Ukoliko bi jedan takav tim bio oslobođen komplikovanih korporativnih procedura i beskrajnih krugova odobrenja svakog koraka, mogao bi da eksperimentiše na nekom problemu i pokrene stvar koju sama koporacija, spora i glomazna, nikada ne bi uspela ni da sagleda, a kamoli reši.

Ovakva sinergija je moguća. U stvari, uveliko se dešava. Čak i kod nas.

Pre par godina, na jedan od naših meetupa u ICT Hubu došao je gospodin Pierre Bosque. U jednom trenutku, baterija na telefonu mu se ispraznila, pa je pitao okupljene da li može od nekoga da pozajmi punjač. U trenutku, dve trećine prisutnih mu je spremno ponudilo svoj, koje su imali sa sobom.

My type of crowd!“, rekao je gospodin Bosque, a naše zajedničko putovanje sa bankom je moglo da počne.

Naravno, za niz zajedničkih aktivnosti koje su usledile, svakako nije bio zaslužan punjač za telefon, ali ta epizoda je lepa ilustracija osnovnih koordinata na kojima može da počiva dobar odnos jedne kompanije i startapa: jedna strana ima specifičnu potrebu, možda i pomalo urgentnu; kraj svih resursa, rešenja nema; druga strana se zainteresuje, jer to je problem, a oni ništa ne vole više nego da ih rešavaju, i to istog trenutka.

Zajednica praktičara

Mi smo zajednica u kojoj se ne okupljaju teoretičari, već praktičari. U svetu startapa, sigurnost hijerarhija i mnogostrukih procedura je suvišna, jer rešenje može da dođe iz najrazličitijih pravaca, pa i potpuno neočekivanih.

S druge strane, ništa od toga se ne bi desilo da se iz naše banke nisu pokazali kao kompanija otvorenog duha, neko ko ume da sasluša i pristane, na primer, na sastanak sa startapom u najranijoj fazi, na samom početku, pa i da im pruži feedback. Ovde više ne govorimo o saradnji kompanije i startapa, već o dve strane koje umeju da prepoznaju priliku. U svemu tome treba tražiti odgovor na pitanje: koji su to uslovi u kojima korporacije i startapi mogu uspešno da sarađuju.

Rezultati su došli sami. Dokazali smo da je moguća poslovna saradnja startapa i jedne velike banke na primeru PAUSAL-a. Banka je primenila novi product co-development način rada, po metodologiji startapa.

Zajedno smo organizovali hakatone, a oni su doneli rešenja koja se uveliko razvijaju za komercijalnu upotrebu.

Još jedan od načina da saradnja sa startap zajednicom unapredi poslovanje kompanije je i da doprinese većoj agilnosti zaposlenih u svakodnevnom radu i sučavanju sa izazovima, da unese više kreativnosti u razmišljanju i pristupanju problemima, da korporativnu kulturu obogati pozitivnijim odnosom prema promenama, tolerancijom na neuspeh… Volimo da verujemo da smo postigli i nešto od toga.

U međuvremenu, postalo je očigledno da je stvarna, obostrano korisna saradnja korporacija i startapa u Srbiji moguća, da među kompanijama postoji veliko i iskreno interesovanje za nju, ali i da u isto vreme kod nas uveliko raste IT i startap zajednica koja može da odgovori na to interesovanje i pronađe u tome sopstveni interes. Da omogućimo ovu razmenu, odlučili smo da pokrenemo Corpolab, platformu za korporativne inovacije i saradnju tehnoloških startapa i korporacija. Ova platforma je sada integralan – i veoma aktivan – deo naših aktivnosti u ICT Hubu.

Otvorili su nam se novi putevi

Pored rada sa OTP bankom i OTP osiguranjem, na koji smo svakako posebno ponosni, s velikim zadovoljstvom sarađujemo i sa kompanijama kao što su VIP, Ahold Delhaize, PMI…

Verujemo da smo, pogotovo sa OTP bankom, otvorili dosta novih puteva. Nakon takvog iskustva, kompanija postaje otvorenija ka drugim takvim i sličnim partnerstvima, bilo da su u pitanju startapi, freelanceri, development shipovi koji neki problem korporacije pre sve posmatraju kao bussines case, pa tek onda razmišljaju o kodiranju…

Ako dozvolim sebi da budem neskroman, mislim da je su stvari koje smo zajedno uradili prvi korak i putokaz za čitavu industriju – kako da krene napred.

Zamislite ponovo, u istoj sobi, jedan tehnološki startap i veliku korporaciju.

O čemu razgovaraju?

Možda, zaista, o prodaji, ali možda i o nužnoj transformaciji postojećih proizvoda i usluga, ili stvaranju novih… Ili o novim tržištima, za šta su neophodan određena drukčija rešenja… Možda o evoluciji korporativne kulture, koja mora da uvaži dramatične promene koje se dešavaju na tržištima… Ili im samo objašnjavaju Lean Startup metodologiju? 

 

0 komentara
Kosta Andrić Direktor ICT Hub Venture

Vrati se gore